Sebi postavljam pitanje zbog čega nisam dosad završila fakultet?
Možda je moglo biti drugačije da sam neke stvari ranije završila, a opet nema smisla vračati se u prošlost.Trebala bi učiti i iz svojih grešaka. I svi mi ostali
Ove godine sam upisala III godinu pedagoškog fakulteta i kako to obično biva sve je super na početku. Puna motivacije, želje, snova odlučna u tome da sve završim na vrijeme, ali kako se bližio kraj decembra opet se javljala ona stara ja.. Ona koja odgađa, mrzovoljna, neodlučna. I tako odlučim da promislim. Zbog čega sve ovo radim?Stalno se sebi postavljam ovo pitanje. Ko mi je uzor, moja inspiracija...a i novac koji dajem nije baš mali.
I tako ...pomalo učim. Čuvam svoje dijete...I razmišljam. Oboje ćemo imati koristi od mog uspjeha.
Poenta je u tome...da mi žene stvarno trebamo da se aktiviramo na polju edukacije. Da ustanemo i iskažemo svoj stav. Naravno može neko i reči ...ovo je 21 stoljeće žene se edukuju ako žele. E pa nije baš tako. Veliki je broj primjera djevojčica, djevojaka i žena koje žele da se educiraju, a nemaju mogućnosti. Finansijskih ili bilo kojih drugih nije ni važno.
I to mi je palo na pamet. Bože, kako sam ja nezhvalna. Novac (koliko- toliko), zdravlje, a ja ni da se pokrenem. Šteta. A i mlada sam :)
Moram da promijenim sebe iznutra jer ja nisam zadovoljna ako nemam konkretnih rezultata. Na šta mislim? Pa na svoj napredak u životu.
Kako to uvijek biva...sve je lahko zamisliti, smisliti teorije ali sprovesti u praksi e to je već malo teže. Kako da isplaniram vrijeme? Kako da položim sve te ispite, a da niko ne bude zakinut.
Kao prvo da bi ste se koncentrisali na ispite neko mora platiti cijenu, ali bolje da to bude stan ili poneki ručak :) a ne škola .
Na internetu sam naišla na more savjeta kako se motivisati, zbog čega učiti, odgađanje i kako sebi pomoći. Što je stvarno super. Pomaže da vam se digne duh i da osjetite da možete i da ostavarite zadane ciljeve. Nisam jedina koja ima dijete i ide na fakultet. Takvim ženama uvijek treba izaći u susret. Čak i ako naiđete na osudu npr. što si rodila dijete ili na vrijeme si trebala misliti o ispitima :(
Ovo zna da iznervira, ali u meni budi inat. Da budem odlučnija u svoj odluci.
Na mojoj godini ima jedna žena koja ima ko 40 godina. Sticajem okolnosti, jer je porijklom iz Srebrenice iz koje je došla 1995, nije upisala faklutet. Ima dvoje djece, zaposlenog muža i sve stiže na vrijeme. Inspiriše me.
Drugi slučaj je meni bliska prijateljica koja je također samnom na godini. Ima troje djece i studira...stvar jr u tome što najstarije dijete ima 6 godina. drugo 4 , a treće 23 mjeseca. I sve obavi na vrijeme. Jako inteligentna žena, uvijek na fakultetu sa svježim informacijama.
I zašto i ja da ne pokušam ostavariti svoje snove? Mi sami sebe spriječavamo kad je upitanju ostvarivanje vlastitih ambicija. Strahovi, ljenost, kratkovidost. Svega tu ima.
Sad su ispiti...I veoma sam motivisana da ostvarim ciljeve ;)
