Volim čitati...

U mojoj porodici nije njegovano čitanje. Kako god to zvučalo čudno. Moji roditelji rođeni 50 i 60 godina u komunizmu su obično skupljali flaše vinjaka i konjaka u regalu negoli knjige. Ne kažem da tada niko nije čitao knjige, ali oni nisu bili u toj skupini. Nažalost ni prijatelji s kojima s se držili. Zašto? Ne znam ...morala sam da radim i da odgajam djecu i nisam imala vremena čitati knjige. Njoj dosta. Meni nije. Zašto ljudi ne vole knjige? Zašto ljudi ne vole da budu pametni? Spadamo u red onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjci - muslimani pa je zato situacija još gora. Kako ostali ljudi na planeti nađu vremana za čitanje?

Kad sam bila mala nisam voljela čitanje. Tako sam htjela započeti ovaj tekst. Ali nije tako. meni zapravo nikad niko nije objasnio zašto trebam čitati. Roditelj koji želi probuditi ljubav prema čitanju moraju pronaći način na koji želi predstaviti knjige djetetu. Da se vratim na svoje roditelje...išli su u školu i naučila sva slova i latinice i ćirilice. Znači to nije bio problem. Idemo dalje, Problem su moja nana i dedo. Možda jer mojoj nani nikad nisu dozvolili da se školuje. Znači društvo. Kako je došlo do toga da 50 % ljudi (muškaraca i žena ) ostane nepismeno? To je ostavilo tragične posljedice po društvo. Kako to da ljudi nisu zabrinuti za sebe?

Biblioteke i knjižare su srce svakog grada i mjesta. Danas u mom mjestu (nije grad) ne postoji knjižara. Dok se nisu počele prodavati knjige po trafikama prije nekoliko godina ne biste mogli kupiti knjigu. Da je pročitate i imate. Imamo biblioteku. Ima zaista dobrih knjiga, ali se minimalno ulaže u kulturu čitanja. Minimalno. Nažalost dok se ne promijeni svijest ljudi i onih za koje glasamo i oni obični mi nećemo napredovati.

Tokom školovanja imala sam jednu svijetlu tačku u obliku profesorice maternjeg jezika. Natjerala me da pročitam knjigu. Je li čudno ako neko prizna da je prvu ozbiljnu knjigu pročitao sa 13 godina? Nažalost tako je, ali tako je sve počelo. Nije da ranije nikad nisam držala knjigu u rukama, ali ovo je bilo nešto drugačije. Mislim upitanju su romani. Dugi romani.Za mene kao dijete tada su zaista bili veliki. Ali ja sam se zaljubila. Otkrila sam da knjige mogu biti nešto divno. Taj svijet u koji uđete i koji vas ponese je neponovljiv. Kada se pronađete u nekom liku i želite da ostanete u toj knjizi.

Cilj svakog profesora bi trebao biti da probudi ljubav u svom učeniku. Razvijati kulturu čitanja i navesti svakog učenika da sam bira svoju literaturu.

Jako me rastuži kad uđem u nečiju kuću, a tamo nema ni jedne knjige. Ni slikovnice. ali ostaje nada da će se neko od njih probuditi i zavoljeti knjige. Da će otkriti taj čarobni svijet mašte.

 Danas sam ja Zaljubljenik u Knjige. Ovaj tekst je uvod u recenzije koje ću ovdje pisati. Ovo je moj doživljaj knjige, likova i svega oko te određene knjige.

Produktivna mama

Kakve sve obaveze ima jedna mama u toku dana?

Ako niste zaposleni u firmi ne znači da zapravo ne radite najodgovorniji posao na planeti: mama. Često se pitam da li radim dovoljno sa svojim djetetom? Koliko vremena treba posvetiti djeci, kući, sebi, edukaciji? Ustajanje, pospremanje, ručak, igra, učenje i odmor. Naravno sve to u jednom danu. Pa i to je moguće. Odgovor je jasan: samodisciplina. Problem nastaje kada shvatiti da vi kao odrasla osoba ne možete da se držite pripremljenog rasporeda ili možda izdržite nekoliko dana, a onda sve po starom.

Samo disciplina - samodisciplina ima veze sa djetinjstvom i odnosom sa roditeljima. Temelji našeg cjelokupnog života postavljeni su vrlo rano. Čitam divnu knjigu koja se zove "Put kojim rjeđe se ide " od M. Scott Peck koja tako jednostavno odgovara na sva moja pitanja. Autor naglašava ovu riječ samodisciplina. "Oruđa koja nazivam samodisciplinom " kaže on su :"odgoda užitka , prihvaćanje odgovornosti, posvećenost istini i održavanje ravnoteže". Ovo je nešto sa čim se borim cijeli život, ali svjesna sam da moram preuzeti kontrolu. Jedan veliki  problem je psihoterapija. Znam da se mnogi ljudi stide da zatraže pomoć najčešće zbog osude okoline. Možda se nekome čini kao izgovor, ali je to teško prevazići. Uvijek sam sebe smatrala osobom kojoj je svejedno šta drugi misle. ali sam shvatila da nije tako. Upravo suprotno. Kao dijete sam iskusila šta znači pokrenuti trač i time uticati na život osobe u tolikoj mjeri da više nikad ne bude ista.

Evo ovako...

Ovih mjeseci sebe motivišem da učim. Da ostvarim svoje snove. Želim da dokažem da ja to mogu. N to je konstantna borba. Sa vremenom i sa samim sobom. Kako započeti? Zbog čega sve ovo radim? Riječ edukacija ima široko značenje, a pozvat ću se samo na onu koju svi znamo. Obrazovanje na svim poljima. 
Sebi postavljam pitanje zbog čega nisam dosad završila fakultet?
Možda je moglo biti drugačije da sam neke stvari ranije završila, a opet nema smisla vračati se u prošlost.Trebala bi učiti i iz svojih grešaka. I svi mi ostali

Ove godine sam upisala III godinu pedagoškog fakulteta i kako to obično biva sve je super na početku. Puna motivacije, želje, snova odlučna u tome da sve završim na vrijeme, ali kako se bližio kraj decembra opet  se javljala ona stara ja.. Ona koja odgađa, mrzovoljna, neodlučna. I tako odlučim da promislim. Zbog čega sve ovo radim?Stalno se sebi postavljam ovo pitanje. Ko mi je uzor, moja inspiracija...a i novac koji dajem nije baš mali.

I tako ...pomalo učim. Čuvam svoje dijete...I razmišljam. Oboje ćemo imati koristi od mog uspjeha.

Poenta je u tome...da mi žene stvarno trebamo da se aktiviramo na polju edukacije. Da ustanemo i iskažemo svoj stav. Naravno može neko i reči ...ovo je 21 stoljeće žene se edukuju ako žele. E pa nije baš tako. Veliki je broj primjera djevojčica, djevojaka i žena koje žele da se educiraju, a nemaju mogućnosti. Finansijskih ili bilo kojih drugih nije ni važno.

I to mi je palo na pamet. Bože, kako sam ja nezhvalna. Novac (koliko- toliko), zdravlje, a ja ni da se pokrenem. Šteta. A i mlada sam :)
 Moram da promijenim sebe iznutra jer ja nisam zadovoljna ako nemam konkretnih rezultata. Na šta mislim? Pa na svoj napredak u životu. 

Kako to uvijek biva...sve je lahko zamisliti, smisliti teorije ali sprovesti u praksi e to je već malo teže. Kako da isplaniram vrijeme? Kako da položim sve te ispite, a da niko ne bude zakinut. 
Kao  prvo da bi ste se koncentrisali na ispite neko mora platiti cijenu, ali bolje da to bude stan ili poneki ručak :) a ne škola .

Na internetu sam naišla na more savjeta kako se motivisati, zbog čega učiti, odgađanje i kako sebi pomoći. Što je stvarno super. Pomaže da vam se digne duh i da osjetite da možete i da ostavarite zadane ciljeve. Nisam jedina koja ima dijete i ide na fakultet. Takvim ženama uvijek treba izaći u susret. Čak i ako naiđete na osudu npr. što si rodila dijete ili na vrijeme si trebala misliti o ispitima :(
Ovo zna da iznervira, ali u meni budi inat. Da budem odlučnija u svoj odluci. 
Na mojoj godini ima jedna žena koja ima ko 40 godina. Sticajem okolnosti, jer je porijklom iz Srebrenice iz koje je došla 1995, nije upisala faklutet. Ima dvoje djece, zaposlenog muža i sve stiže na vrijeme. Inspiriše me. 

Drugi slučaj je meni bliska prijateljica koja je također samnom na godini. Ima troje djece i studira...stvar jr u tome što najstarije dijete ima 6 godina. drugo 4 , a treće 23 mjeseca. I sve obavi na vrijeme. Jako inteligentna žena, uvijek na fakultetu sa svježim informacijama.

I zašto i ja da ne pokušam ostavariti svoje snove? Mi sami sebe spriječavamo kad je upitanju ostvarivanje vlastitih ambicija. Strahovi, ljenost, kratkovidost. Svega tu ima.

Sad su ispiti...I veoma sam motivisana da ostvarim ciljeve ;)

Korak naprijed

Ne tražim od ljudi da me shvate jer je to ne moguće. Kada pronađete onoga ko vas razumije našli ste svoju drugu polovinu srca. To se jednom desi. A onda morate biti pažljivi da to ne izgubite.

Odrasla sam. Čudno je kad to shvatite. Probudite se i znate da vam život ide u drugom smjeru. Lijepo je to. Oslobodite se tereta. Znam da sam samo ja odgovorna za svoje odluke. Nekim ljudima to zaista kasno dođe. Ne mogu kriviti roditelje, ali mama je ta koja me odbijala pustiti da donosim vlastite odluke. Razumijem je. Htjela je sam najbolje. Htjela je da me zaštiti jer njena majka nije nju štitila onoliko koliko je trebala.

Vrijeme je za taj korak. Korak naprijed...